Nošenje bebe u marami, ergonomskoj nosiljci, slingu ili na bilo koji treći način, nekad je bilo rezervirano za avanturiste, hippije i strance koji posjećuju našu zemlju. Često je asocijacija kod nošenja beba bila na Indiju ili Afriku, a nikako ju nismo povezivali uz naše krajeve. Danas se srećom stvari mijenjaju. Sve je češći slučaj da vidimo bebu u nosiljkama na našim ulicama, svezane uz mamu ili tatu. I dobro da je tako, jer nošene bebe dokazano plaču 30% manje. Priliku kada se beba najviše voli nositi imamo samo prvih godinu dana njihovog života, i zaista bi bilo šteta propustiti to razdoblje, kada ih najnježnije možemo prigrliti uz sebe. Na tu temu razgovarala sam s hrvatskom certificiranom savjetnicom za nošenje beba Iris Božić.
Kako je biti savjetnica za nošenje beba? Što tvoja uloga podrazumijeva? Prosječnog Hrvata će zanimati može li se od toga živjeti? Koliko upita dnevno ili tjedno dobiješ, a da pitaju jesam li ovo ili ono dobro postavila?
Ha, mislim da se prosječnom Hrvatu diže kosa na glavi od svih i svakakvih “savjetnika”. To je samo nespretan prijevod za nešto što bi najbolje bilo opisati kao “učiteljica nošenja”. U “opisu” mog posla uopće nije nikakvo odgovaranje i na kakva pitanja na društvenim mrežama. Na neka pitanja odgovaram samo da nošenje napravim dostupnijom vještinom svima. Sretnija sam kad si u vezi jednostavnih stvari ljudi međusobno pomažu u našoj lokalnoj grupi. Mladim roditeljima stvarno je potrebno zajedništvo.
Koliko različitih vrsta nosiljki i marama si do sada probala? Znaš li otprilike koliko ih ima?
Vau, svaka čast na tome, ne mogu ni zamisliti u glavi 500 nosiljki, a kamoli toliko ih znati povezati i nositi. Koji majke i očevi najčešće odabiru i u čemu se najlakše nađu? Što je ono što najviše na prvu odbija nove roditelje od nošenja beba uz sebe?
Imam isključivo kontakt s ljudima koji imaju potrebu nositi bebe koje trebaju biti nošene, tako da mi je zamišljena scena u kojoj netko ne želi uplakanu bebu privinuti uz sebe potpuno vanzemaljska, mada je vjerojatna. Pretpostavljam da je nekima pomisao da je jedno malo biće u potpunosti ovisno o njima odbojno. Nažalost im tu u vezi manjka povezivanja i empatičnosti osobno ne mogu pomoći, no ako pokažu interes na raspolaganje im dajem i stručnu literaturu, i stručnu pomoć.
Bebonoseće kave, kako je ta priča krenula, koliko često se održavaju? Koliko bude prisutnih mama i beba? Gdje se održavaju (mjesta, gradovi)?
Na Balkanu se sve priču započinju i završavaju uz kavu. Kava kao format za druženje i povezivanje zajednice bio mi je eksperiment koji je na kraju prerastao i udrugu Nošenje beba i zagrebačke “bebonoseće kave”. Osnovala sam i knjižnicu nosiljaka – Nosiljkoteku, odakle ljudi mogu posuđivati nosiljke, sve to uz kavu i druženje jednom, do dva puta tjedno. Dolaze roditelji, bake i djedovi, cijele obitelji. Broj ljudi jako varira od tjedna do tjedna. Ne znam gdje sve i tko sve sada organizira druženja. Uvijek me ugodno iznenadi kad vidim da se pojavljuju pozivi na druženja u mjestima gdje zapravo ne postoje zanimljivi sadržaji za roditelje. Gdje postoji potreba uvijek se nađe i način kako da se ta potreba i zadovolji.
Svaka čast na tome, zaista si pokrenula revoluciju nošenja kod nas. A Nosiljoteka/isprobavanje novih nosiljki na tržištu – na kojem principu to funkcionira?
Nosiljkoteku zapravo punim s najtraženijim nosiljkama. Najveći dio kolekcije čine nosiljke koje sam recenzirala za blog, veliki dio su i donacije. Tko želi isprobati ili posuditi nosiljku dođe u vrijeme održavanja bebonoseće kave. Ankete za kave svaki tjedan dižem u našoj lokalnoj Fb grupi Nošenje beba Zagreb. Prostor – Dječji klub Stripy, gdje čuvam i ormare i sanduke s nosiljkama, demo lutkama i pratećom opremom, također podmirujem iz donacija.
Stranice Nošenje beba, koliko su posjećene i kako brendovi nosiljki gledaju na tvoje recenzije?
Specifični upiti – nedavno sam u grupi naletjela na upit mame koja ima dijete s posebnim potrebama,a htjela bi ga nositi, no podešavanje u takvim slučajevima je nešto zahtjevnije… možeš li mi nešto više reći o takvim slučajevima, koliko su česti takvi upiti?
Nošenje beba s dodatnim potrebama traži individualizirani pristup uživo i jako je nezahvalno odgovarati na takva pitanja na daljinu. Nerijetko uživo vidim sasvim drugačiju situaciju od one koja mi je prethodno opisana u inboxu jer su roditelji skloni umanjivati ozbiljnost dijagnoze svoje bebe. Manji broj zdravstvenih djelatnika protivi se nošenju pa vjeruju da će s umanjivanjem smanjiti i jaz između strana koje bi zajednički i interdisciplinarno trebale pomoći i bebi i roditeljima ili starateljima. U mjestima van Zagreba većinom nema certificiranih savjetnica za nošenje, no nema ni jako puno zdravstvenih usluga pa roditelji pokušavaju preko inboxa doći do potvrde treba li njihovoj bebi ili ne npr. rad s fizioterapeutom zbog asimetrije ili smanjenog tonusa. Stalno molim da ne pokušavaju tražiti prečace i da je najbolje prvo porazgovarati sa specijalistom. Ponekad je u opisu posla savjetnice za nošenje sugerirati roditeljima i rješenje koje nisu očekivali.
Hvala ti puno na razgovoru, mislim da smo saznali puno toga što se ne stigne proći uz kavu. Navijamo za što više donacija i što manje uplakanih beba.
Možda će te zanimati kako se naša beba nosi – više u članku
Ukoliko želite podržati Nosiljoteku i edukacije o nošenju beba, možete uplatiti donaciju na:
Primatelj: Udruga Nošenje beba, Vjekoslava Štefanića 6, 10000 Zagreb
IBAN: HR1424020061100880033
Model: HR99
Poziv na broj: –
Opis plaćanja: Uplata donacije – Nosiljkoteka