Znam da mnoge žene nakon poroda imaju potrebu bezbroj puta ponoviti svoje iskustvo. To se dogodilo i meni. Zaista nimalo ne čudi što imamo potrebu o tome govoriti, jer je to definitivno najljepši trenutak u mome životu. Čekala sam određeno vrijeme da mi se emocije slegnu, ali one su svakim danom sve jače i izraženije. Želim o porodu pisati kako bi potakla žene da o njemu misle pozitivno. Moj prvi porod je zaista bio savršen.
Bila sam nasmijana kako sam i htjela biti. Dobila sam večer prije prave štreberske trudovi, koji su me doveli do štreberskog otvaranja pola doma,pola u bolnici. Imala sam bezbroj glupih pitanja na koja su mi se svi smijali, npr. “Doktore jer to znači da ostajem,a već bila otvorena 5 cm.” Doktor kaže; “možeš kući za 2-3 dana tek mila moja” Babica me poljubila u čelo jer sam štreberski slušala kao vojnik svaku napomenu,a ja joj poslala pusu i nabacila 5 kad su me odgurali na krevetu.
U najvećim trudovima imala sam uz sebe prekrasnu medicinsku sestru koja me hrabrila sjedeći na rubu kreveta i držeći me za ruku. U tome trenutku to mi je neizmjerno puno značilo. Trudovi su bili jaki, pravilni, bolni… i zaista se koliko god zvučalo kao klišej ta bol ne može usporediti s ničim na svijetu. Ništa ne boli tako jako i tako intenzivno. Tri sata nakon što smo došli pukao je vodenjak. BUM! Kao bomba! Odmah sam znala da je to to, jer topla tekućina je otjecala kao potok,a trudovi su odjednom postali još jači.
Najsretnija sam bila kada su u boks pustili muža. U tom trenu je prestala svaka i najmanja bol. Bila sam najhrabrija na svijetu. Bila sam tako sretna što je on uz mene i što ćemo skupa dočekati našeg malog princa. U tim trenucima bila sam iznimno umorna i sretna. Blago ošamućena… Vidjela sam mu na licu nestrpljenje i blagi strah. Očekivao je da ću vikati, zapomagati, da se jako mučim, a dočekala sam ga sa širokim osmijehom i otjerala na wc da ne trpi. Neprestano ga je netko na mobitel pitao kako nam ide… Prekrasne medicinske sestre su se izmjenjivale oko moga kreveta u znak podrške. Osjećala sam da je sve to pri kraju i molila se da naš princ izađe bez ozljeda. Bila sam već mamurna od umora, a onda su se svi okupili oko mene i rekli, to je to… idemo … izgon!
Svi su mi nešto govorili što da radim, kako da ne puštam zrak, kako da dišem, gdje da gledam, a ja sam u sebi samo željela da svi šute i puste me da se koncentriram. Zaista sam se odlično koncentrirala, jer je u samo tri truda i vrlo kratkom vremenu naš princ stigao na svijet. Nisam stigla reći ni “Joj”, on je već ležao na mojim prsima. Tata je prerezao pupčanu vrpcu i zauvijek ga fizički odvojio od mene.
Trenuci upoznavanja su bili čista čarolija. Naše malo dugo željeno stvorenje se sada upoznavalo s nama. Držalo nas je svojom malenom ručicom za prste.
Drugi najveći klišej je potvrđen i istinit; “U tom trenutku više ništa ne boli”. Zaista, svaka bol nestaje iste sekunde.
Moj prvi porod zaista je bio onakav kakvim sam ga sanjala, kao u snovima.
Toliko divan da poželiš još…
Od trenutka kada ugledate svoje dijete koje vas je dalo najvažniju ulogu u životu – biti mama, ništa više nije isto.
Nikada više neću zaspati, a da ne pomislim na njega. Nikada više neću prestati razmišljati o tom prekrasnom biću koje me neprestano zaziva.
Sine, hvala ti što si odabrao mene i prošao kroz moje tijelo gotovo bezbolno.
Hvala i prekrasnom osoblju KB Merkur, Zagreb
Možda će te zanimati: Kako napisati plan poroda?