Koliko god vi bili tradicionalni ili ne, poslovice iz cijeloga svijeta, pa i one latinske nam govore da se običaji moraju poštivati. Cijeli je niz običaja iz cijeloga svijeta koji nam govore kako bi trebali postupati prilikom rođenja djeteta prema bebi i prvenstveno prema rodilji. Vezano za rođenje djeteta poštovali su se stari običaji kroz koje se iskazivala posebna briga za trudnicu, rodilju i dijete: posjećivanje rodilje, darivanje djeteta i majke, blagoslov majke, okupljanje obitelji, kumova i prijatelja, i krštenje djeteta. Rođenje djeteta u svim civilizacijama od kada je svijeta i vijeka je kruna ljubavi jednoga para. Rodilje se poštivalo i posebno štitilo i njegovalo od vremena kada je čovjek živio u špilji. Rođenje bebe svima daje novu snagu i ulijeva nove nade.
Tradicijski običaji diljem svijeta
Različiti običaji prilikom rođenja djeteta su diljem svijeta. U Irskoj se čuva torta s vjenčanja mladenaca skroz do djetetova rođenja. Torta se tada razmrvi po bebinoj glavi kao simbol “kruga života”, a gosti mogu slobodno pojesti ostatke torte. Na Baliju postoji tradicija po kojoj stopala djeteta ne smiju dotaknuti tlo prvih 105 dana njegovog života. To bukvalno znači da dijete tri mjeseca treba stalno nositi i držati, a na taj posebni, 105. dan velikom se ceremonijom dijete spušta na tlo i izražava mu se dobrodošlica u porodicu. Na Gvatemali se majkama savjetovalo da bebe stave u ledene kupke kako bi se kod njih potaknuo dobar san. To su predlagale i stare Maje, tvrdeći da ledene kupke sprečavaju nastanak osipa. 
U Pakistanu u prvih sedam dana djetetovog života glavu treba posve obrijati. Prema tom običaju, nakon brijanja bebi će kosa rasti brže i biće gušća. Roditelji potom treba da izvažu odrezanu kosu i istu količinu srebrnine daju u dobrotvorne svrhe. 
Nakon što djetetu otpadne pupčana vrpca, ona se u Japanu čuva u drvenoj kutiji naziva heso. Ona se smatra simbolom veze između bebe i majke u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, a dijete ime dobiva tradicionalno sedmog dana života. Umjesto drvenih ili plastičnih kolijevki ili krevetića, u Finskoj su djeca često stavljana u kartonske kutije, a to se ponekad čini i danas, te i dalje novopečenim majkama darivaju mali madrac ili jastuk za kartonsku kutiju. Ta je tradicija stara 75 godina, a započela je u doba siromaštva u kojem su stope smrtnosti bile visoke, a simbolizirala je i da sve bebe imaju jednak početak u životu. (Izvor: nezavisne.com)
Običaji u Hrvatskoj nekada i sada
Nakon poroda obično je rodiljina majka ili druga bliža iskusna osoba bila pri ruci da priskoči u pomoć. Nakon što se rodilji pomoglo da stane na noge, dala joj se kokošja juha s domaćim rezancima da se okrijepi. Pazilo se da baš tih prvih dana ima dovoljno hrane jer je o tome ovisio njen i djetetov život. Majčino mlijeko bila je jedina i najsigurnija hrana sirotinji. Rodilja je nakon poroda osam dana ležala utopljena i pokrivene glave s bijelom maramom. Ako je rodila muško dijete mogla je izaći iz kuće nakon trideset dana jer je muško dijete ojačalo njeno tijelo. Ako je rodila žensko dijete, mogla je izaći iz kuće nakon četrdeset dana jer je u tom slučaju trebalo više vremena da se očisti od grijeha. (Izvor: selo.hr)
Tek kada se rodilja oporavila išlo joj se u posjet, a najranije bi to bilo 6 tjedana nakon poroda, odnosno nakon razdoblja babinjanja. Isto pravilo vrijedi i danas, kod male bebe se ne ide u posjetu skroz dok beba ne prođe prvi pregled kod pedijatra, a rodilji prestane obilno krvarenje nakon poroda.
Potom se dolazilo u posjet i bebu se darivalo. Kumovi bi dijete darivali s trajnim poklonima, najčešće je to zlato, a svi ostali su bebu darivali dječjom robicom, kako u zapisima stoji to su bile benkice, čiripi (vrsta pelene koja se vezuje sa strane), pelene, zavoji, kapice, haljinice, papučice, čarapice, i slično.
Svakako vodite računa da ne prenaglite s posjetama. Svaki novi mali član obitelji treba vrijeme da se navikne prvenstveno na mamu i tatu, te da se novi mama i tata naviknu na novi tempo života. Beba će biti tu i za 2 mjeseca, i bit će puno spremnija za upoznavanje. Poštujte nove roditelje i njihov izbor kada ćete doći u posjetu!
Običaji u Slavoniji
U potragu za hrvatskim običajima sam prema preporuci jedne etnologinje krenula u knjižnicu. U istraživanju mi je puno pomogla knjiga Milovana Gavazzija – Godina dana hrvatskih narodnih običaja.
Jedan od običaja koji ćete odmah primjetiti njeguje i danas većina slavonskih obitelji je sadnja drveta povodom rođenje djeteta. U Slavoniji svaka kuća na selu ispred ili iza u dvorištu ima posađen orah. Orah simbolizira život i dugovječnost, a prolazeći cestom kroz slavonska sela primjetiti ćete da ga imaju gotovo svi. Ovaj običaj nije rijetkost niti u ostalim dijelovima Hrvatske. Često se u Splitu za rođenje djeteta, neovisno o spolu sadi limun. U nekim mjestima u Hrvatskoj običaj je sadnja hrasta. Osobno meni je ovaj običaj predivan i zaista bi voljela da ga nastavimo i da moje dijete ima svoje drvo, te da zajedno pratimo njihov rast.
U Slavoniji se prilikom rođenje djetetu pod jastuk stavlja dukat, kao prvi poklon. Rodilju u nekim mjestima u Hrvatskoj dukatom dariva svekar, posebno je to običaj za sela Babina Greda i Vrbanja. Rakija koja je ispečena te godine kada je dijete rođeno se zakopava pod zemlju, i čuva se zapečaćena do dana svadbe kada se dijete ženi ili udaje. U našim svatovima se također pila rakija stara preko 28 godina koju su moj i mužev pokojni djed zakopali za dan naše svadbe. Ovo je također običaj kojega vjerujem da ćemo mi Slavonci prakticirati. Jedan od nerijetkih običaja je da se na dan kada dijete prohoda peče pogača u koju će dijete nožicom ugaziti. U pogaču se također stavlja dukat i još neki predmeti koji bi mogli djetetu koristiti u životu.
Običaji u Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori
Na ovim se prostorima posebno držalo do običaja s obzirom na to da je zbog nedostatka cestovnih puteva i automobila općenito mnogo žena rađalo kod kuće, a smrtnost rodilja i djece bila vrlo velika. Mnogi običaji su stoga vezivani uz crkvene običaje i sakramente. Drugim riječima, ženu se za porod pripremalo kao za smrt. Svako je selo imalo seosku babicu, ženu koja je pomagala prilikom poroda. Trebala se ići ispovjediti i pričestiti,a sama si je pripremala i misnu odjeću koju bi obukla u slučaju da se ne oporavi od poroda.
Kad bi se rodilo dijete, pa još ako je to bio sin, radosti i veselju nije bilo kraja. Otac bi djeteta s demejanom vina i bocunom rakije obilazio selo i častio. Posebno je bio čašćen i darivan onaj tko bi prvi dojavio radosnu vijest da se rodilo dijete, tj. ko je donio maštuluk. Pred večer bi se skupila rodbina i susjedi te se nastavilo s čašćenjem. Odmah se je morala pronaći druga dojilja koja bi zadojila dijete, jer majka to još nije mogla, a nije ni bilo nekakvoga izbora hrane za tek rođeno dijete.
Ako je sve dobro prošlo na porodu, obično se nakon dva mjeseca pozvalo rodbinu, kumove i susjede da se proslavi dolazak novoga člana obitelji. Za tu priliku se peklo janje i zalijevalo domaćim vinom. Tako su se roditelji svima zahvalili na brizi i zamolili ih da paze na novoga člana, kojega su svakome posebno pokazali. Obično je svatko od pozvanih u toj prilici stavio djetetu ispod jastuka nešto novca.
Možda ćete zanimati: Ovo su pokloni s kojima ćete oduševiti svaku trudnicu ili mladu mamu